20.08.2022.
U posljednjem članku ovog trodijelnog serijala dijelimo inspirativnu priču o mladoj ženi i njenoj borbi sa ovisnošću. Njena priča, podijeljena uz njeno dopuštenje, uključuje tragediju koja bi za mnoge bila nepremostiva. To je potresna lekcija o upornosti i nadi, ali više od svega, pokazuje moć zajednice u mijenjanju i u konačnici spašavanju života.
Neka imena su promijenjena radi privatnosti.
Tesha je bila inteligentna i lijepa djevojka, puna životnih potencijala. Odrasla je pored komšinice kojoj je vjerovala i koju je smatrala uzorom.
Međutim, kada je imala oko 12 godina, u vrijeme kada je njena mladost još bila zaokupljena nevinošću i umom u razvoju, komšinica ju je počela upoznavati sa sve opasnijim drogama. Kada je imala 18 godina, Tesha je bila okružena ljudima koji su imali pristup heroinu i drugim štetnim supstancama koje utiču na mozak.
Ono što je počelo jednostavnom, djetinjom radoznalošću brzo je dovelo do ovisnosti od koje nije mogla pobjeći.
“Mnogo mi se svidio uzbudljiv ritual pronalaženja, dobavljanja, pripreme i ubrizgavanja droge. Upoređivala sam osećaj ubrizgavanja heroina sa trenutnim rajem. Nažalost, taj osjećaj je trajao samo kratko, a ja sam htjela još i odmah. Ukoliko ne bih pronašla više droge ili nisam imala novca da je nabavim, bila bi toliko bolesna da skoro da nisam mogla da funkcionišem”. Tesha je znala da joj je potrebna pomoć, pa je dobrovoljno potražila liječenje. Doktor joj je prepisao lijekove namijenjene liječenju ovisnosti od opijata. Nažalost, uz njene recepte, nisu joj ponuđeni potrebni resursi koji bi dopunili i pomogli njen oporavak; nije napravljena nikakva odredba koja bi se bavila njenim mentalnim zdravljem ili njenom potrebom za podrškom zajednice, što se kasnije pokazalo od ključnog značaja. I dalje tražeći osjećaj pobuđenosti, okružena ljudima, mjestima i stvarima koje su održavali njenu ovisnost, nije koristila lijekove kako je propisano, već je mijenjala doze, opasno pojačavajući efekte lijekova, nastavljajući koristiti heroin.
Iako nije imala alate koji su joj bili potrebni da pobjegne iz začaranog kruga, Tesha je znala da se povrjeđuje i brzo se usmjerila prema onome što sada naziva “dnom”. U nadi da će okončati svoju ovisnost o drogi bez veće podrške, okrenula se alkoholu.
“Većinom sam pila alkohol po cijeli dan, pokušavajući da nadoknadim nedostatak buprenorfina u svom organizmu“, opisujeTesha. Toliko je često pila da je čak počela da skladišti alkohol u automobilu, tako da je uvijek imala nešto sa sobom. “Vozila sam se sa svojom četverogodišnjom kćerkom Shay u autu dok sam redovno bila u alkoholiziranom stanju.” U ovoj ključnoj tački priče, ona i njeni voljeni su bili suočeni sa životom ili smrti.
Jedne večeri, Tesha je završila u baru u Chambersburgu sa svojom rođakom Kellie. Dok je uživala u onome što je trebalo da bude samo “nekoliko pića u baru”, njena kćerka je bila prekoputa sa prijateljicom od Kellie i njenom djecom.
“Ne sjećam se da sam izašla iz bara, niti se sjećam da sam ušla u svoje vozilo, ili da sam imala nesreću, ili da sam odvezena u Hershey Medical Center.” Tesha se probudila dok je medicinska sestra gledala preko nje; nije shvaćala zašto nije mogla da se kreće i zašto je bila vezana za bolnički krevet zajedno sa infuzijama i kateterom. Dok je pokušavala da okrene glavu, panično je raširila oči kada je shvatila da nosi medicinsku kragnu za vrat. Medicinska sestra joj je rekla: „Možda ste paralizovani od vrata nadolje i imate poderanu jetru. Imali ste tešku saobraćajnu nesreću.” Tesha je odmah pomislila na svoju kćerku.
Znala je da je Shay bila s njom ranije te večeri, pa je upitala: “Gdje je moja kćerka?” Medicinska sestra je odgovorila: „Ona je na petom spratu na intenzivnoj njezi, ima krvarenje u mozgu, slomila je obje noge i ima frakturu očne duplje. Nisu sigurni da li će preživjeti.”
Trenutačna panika i kajanje pogodili su Teshu kao tona cigli. Počela je da se moli: “Molim te, Bože, pusti je da živi!” Molila je Boga da spasi život njene kćerke i omogući joj da se oporavi.
Zatim je, s druge strane zavjese čula stenjanje. Pitala je medicinsku sestru: „Je li ta osoba dobro? Šta joj se dogodilo?” Medicinska sestra je odgovorila: „To je tvoja rođaka, Kellie. Bila je sa tobom u toku nesreće.Slomila je nogu i zglob. Mnogo je boli.” Tesha se apsolutno nije sjećala da je Kellie bila sa njom. Pretpostavljala je da su bili u obližnjoj bolnici u Chambersburgu sve dok nije razgovarala telefonom sa svojim tadašnjim dečkom koji joj je rekao da će mu trebati neko vrijeme da stigne, jer je ona zapravo bila u Hershey Medical Center, udaljenom više od sat vremena.
Tesha je počela slagati dijelove u svom umu onoga što se dogodilo te noći, a misli su joj bile usmjerene na kćerku.
Čim je Tesha uspjela ustati iz bolničkog kreveta i prošetati okolo, otišla je direktno na peti sprat da provjeri kako je Shay. “Hvala Bogu, bila je budna i hrabra koliko je mogla biti. Bila je veoma dobro s obzirom na povrede koje je zadobila. Ljudi su bili tu da je posjete i uzimali su joj igračke da se igra sa njima, kako bi je zabavili.” Četiri dana nakon što je primljena, Shay je konačno bila dovoljno stabilna da se vrati kući. Njen medicinski tim ju je savjetovao da ne odlazi sa kćerkom, jer je bila pod nadzorom, kako zbog razderane jetre, tako i zbog zabrinutosti da je zbog nesreće „neadekvatan roditelj“.
Nakon što je njena jetra zarasla, planirali su da je pošalju direktno na bolničku rehabilitaciju. Tesha je bila u konfliktu: znala je da joj treba pomoć, ali više od svega je željela da bude sa svojom kćerkom. Protivno savjetu ljekara, sama je napustila bolnicu kako bi bila sa kćerkom.
Otišli su u kuću Teshine majke, koja je imala privremeno fizičko starateljstvo nad Shay dok Tesh ne dokaže vlastima da je sposoban roditelj. Tri dana kasnije, Tesha se prijavila u sveobuhvatni centar za rehabilitaciju i liječenje ovisnosti o drogama i alkoholu.
Morala se boriti da ostane tamo zbog nedostatka zdravstvenog osiguranja i visokih troškova liječenja, ali srećom, je uspjela dobiti finansijsku pomoć preko Fondacije Franklin County Drug and Alcohol sve dok nije dobila novo osiguranje.
Nakon dvadeset i jednog dana na rehabilitaciji, Tesha a je bila nervozna zbog odlaska kući, plašeći se koliko će biti teško suočiti se sa starim okidačima, ali je očajnički željela vidjeti svoju bebu. Do tada je Shay skinula gips. “Njeno hodanje je i dalje bilo malo klimavo, ali je odlično napredovala.” Nažalost, ovo nije bio kraj njene noćne more, a Teshini strahovi šta će se desiti kada napusti rehabilitaciju su se ostvarili. Doživjela je recidiv ubrzo nakon povratka kući. Psihijatar je prepisao klonopin da liječi njenu anksioznost, opet uz malu ili nikakvu dodatnu podršku. Tesha je prekomjerno uzimala lijek kao očajnički pokušaj da otupi neobičnu i neprestanu emocionalnu bol koju je osjećala. Mnogo toga se ne može sjetiti iz tog prioda. Nakon što je vidio šta se dešava, njen savjetnik je planirao da konfiskuje klonopin, ali kada je stigao u njenu kuću, Tesha je već popila cijelu flašu.
Sljedećeg dana ju je odveo u Front Royal Va., da prisustvuje sastanku o oporavku anonimnih ovisniska o narkoticima (eng. Almost Heaven Narcotics Anonymous). Tokom sastanka, od učesnika je zatraženo da podignu ruke tokom odbrojavanja da pokažu koliko su dana bili u remisiji. Kada su stigli do remisije od “jednog dana”, Tesha je podigla ruku. Bila je ponižena, ali i ohrabrena. Bila je okružena zajednicom ljudi, svih starosnih dobi i porijekla, koji su prošli kroz ista iskustva i vodili slične borbe.
Iako je svako imao svoju jedinstvenu priču i svako je bio na drugom mjestu na svom putu oporavka, svi su bili tamo zajedno, svi su željeli jednu stvar: ne samo da žive, već da žive radostan i smislen život i svi su bili toga dostojni. Ova zajednica je predstavljala svetionik nade da je oporavak moguć, nadu na kojoj je Tesha vječno zahvalna.
Od tog dana, 4. augusta 2012.godine, Tesha ne konzumira drogu. Tesha sada uživa u uspješnoj karijeri i u porodici punoj ljubavi sa troje svoje i četvero usvojene djece.
Važno je shvatiti da za ljude poput Teshe tu process ne prestaje.
Ona vodi doživotnu bitku koja zahtjeva nevjerovatnu količinu unutrašnje snage i odlučnosti. Pronalazi utočište i u duhovnosti i u podršci zajednice onih koji istinski brinu o njoj i koji dijele slične vrijednosti i životne težnje.
“Danas sam veoma zahvalna za božansku intervenciju koja se dogodila u mom životu i dovela me na put oporavka kojim i danas idem. Istinsku radost pronalazim u zdravim aktivnostima i zdravim ljudima.
Cijenim odnos sa svojom djecom. Ako postoji jedna osoba kojoj mogu vjerovati danas, to sam ja, znajući da neću uzeti piće ili drogu, bez obzira na sve! U stanju sam da budem empatična prema drugima koji pate kao i ja i da izvučem najbolje iz onoga što se dešava oko mene, bez obzira da li je to bolna ili radosna situacija.”
Piše Marybeth Shenberger, analitičarka javnog zdravlja.
Prvo štampano u Vijesti okruga Fulton 21. januara 2021.
Izvor: fcfpinc.org/resources/blog/a-story-of-hope-one-womans-journey-to-recovery/