Prije dvije godine počeo sam pričati o vjerovatnoći da će izolacija i previranja vezana za pandemiju dovesti do dramatičnog povećanja zloupotrebe supstanci. Ja sam to nazvao cunamijem ovisnosti, drugi su pravili slična poređenja. Analogija se drži. COVID je bio glavni potres. Voda sada počinje da nadolazi i plavi krhku uslužnu infrastrukturu koja se klima pred kolapsom. Vjerovatno je da vidimo samo početak ovog plimnog talasa.
I prije traume koju sada doživljavamo dugo smo bili ranjivi. Pandemija COVID-19 bila je poput izuzetno snažnog zemljotresa. Stotine hiljada ljudi je umrlo, a naša infrastruktura za bihevioralno zdravlje i medicinska njega su ozbiljno oštećene. Naši stručnjaci za medicinsku njegu i osobe koje prve reaguju na okidače su posebno podložne zloupotrebi supstanci, jer su izloženi dugotrajnoj traumi. Također smo loše pripremljeni za ovo zbog duboke stigme u ovim profesijama. Sve se ovo dešavalo i prije nego što je voda počela da nadolazi.
Užasno smo loše pripremljeni za ono što se dešava, a ono na šta smo se fokusirali su uglavnom bile intervencije koje nisu dovoljno široko fokusirane da zadovolje potrebe naših raznolikih zajednica. Imamo dugoročnu epidemiju ovisnosti koja se stvara decenijama. Nažalost, u posljednjoj deceniji je usko uokvirena kao opioidna epidemija. To je imalo izuzetno negativne i dugoročne posljedice i otežalo našu sposobnost da efikasno odgovorimo.
Uglavnom smo zanemarili stalni porast smrtnih slučajeva povezanih s alkoholom (koji se udvostručio između 1999. i 2017.). Značajan aspekt krize. Umjesto toga, dugo smo se fokusirali na smrti od predoziranja. Smrtnost od predoziranja je metrička koju kreatori politika smatraju privlačnom, jer je lako mjerljiva. Važno je istaći da tako uski fokus dovodi do toga da ne riješavamo složenost ovisnosti. Na kraju ignoriramo bezbroj načina na koje ovisnost ubija, izvan predoziranja. Ne uspijevamo da se pozabavimo kritičnim problemima kao što je istovremena upotreba benzodiazepina sa opioidima, što je prema Nacionalnom institutu za zloupotrebu droga (eng. Natonal Institute on Drug Abuse – NIDA) povezano sa jednim od tri predoziranja. Preusko konceptualizirajući problem, propuštamo šira rješenja.
Razmislite kako su obrasci ulične upotrebe droga sve složeniji. Kao što je gore navedeno, većina osoba ovisnih od opioida koristi više droga. Ova studija objavljena u Molecular Psychiatry je otkrila da je više od 90% osoba sa poremećajem upotrebe opioida (eng. Opioid Use disorder – OUD) koristilo više od dvije druge supstance u istoj godini, a preko 25% je imalo najmanje dva druga poremećaja upotrebe supstanci zajedno sa poremećajem upotrebe opioida. Rješavanje ovisnosti o opioidima u izolaciji od upotrebe drugih droga je u najboljem slučaju beskorisno, a kao i koncept rata protiv droge, na kraju će biti ocijenjen kao loš način da se uokviri ono što se zapravo događa. Stavljamo konjske naočnjake i ne uspijevamo riješiti cijeli obim problema s kojim se suočavamo, a nivo vode nastavlja da raste.
Ove složenosti uključuju lijekove kao što je ksilazin, koji “sedira” više od bilo kojeg opioida kroz sinergistički učinak. Kombinacija moćnih opioida s ovim snažnim neopijatnim sedativom čini medicinsku i njegu protiv ovisnosti noćnom morom. Jednostavno nemamo na raspolaganju infrastrukturu za efikasno rješavanje ovih potreba. Ovi pacijenti zahtijevaju intenzivnu medicinsku njegu koja se pruža u bliskoj koordinaciji s intenzivnim liječenjem ovisnosti tokom dužeg vremenskog perioda. Mi nemamo kapacitet u našem sistemu javnih službi za ove pacijente. Uhvaćeni smo nespremni da se bavimo vrstom adaptacije naspram upotrebe droga koja je bila potpuno predvidljiva. Voda postaje sve dublja.
Nešto od onoga što primjećujemo:
- Implikacije COVID-19 na mentalno zdravlje i upotrebu supstanci – Smrtni slučajevi od predoziranja drogom su naglo porasli – uglavnom zbog fentanila – i nakon kratkog perioda opadanja, broj smrtnih slučajeva od samoubistava ponovo je u porastu. Ovi negativni ishodi mentalnog zdravlja i upotrebe supstanci nesrazmjerno su utjecali na afroameričke zajednice i mlade.
- Promjene u hemijskim sastavima kanalizacijskog mulja tokom blokade u zajednici COVID-19, 1. dio: Saobraćaj, droge, mentalno zdravlje i sredstva za dezinfekciju. -Analiza uzoraka primarnog kanalizacijskog mulja iz prvog vala pandemije COVID-19 pokazuje dokaze o promjenama u upotrebi hemikalija, uključujući povećanje broja antidepresiva i opioida.
- Zloupotreba supstanci je porasla u pandemiji. To bi moglo objasniti naš spor povratak na posao. – Porast zloupotrebe droga tokom pandemije COVID-19 mogao bi predstavljati između 9% i 26% pada učešća u radnoj snazi među ljudima od 25 do 54 godine starosti između februara 2020. i juna 2021 godine.
- Smrtnost uzrokovana alkoholom, koja je porasla tokom prve godine pandemije COVID-19, nastavila je rasti u 2021. godini. – Smrtni slučajevi uzrokovani alkoholom porasli su za 25,5% u 2020. godini. Tokom dvije decenije prije pandemije, smrtnost uzrokovana alkoholom porasla je za oko 2,2% godišnje. U 2021. godini smrtnost uzrokovana alkoholom porasla je za 9,9% u odnosu na 2020. Sveukupno, alkohol je imao ulogu u 3 od 100 (3,1%) smrti u SAD tokom 2021. godine.
- Nedavni trendovi u pogledu mentalnog zdravlja i zabrinutosti zbog upotrebe supstanci među adolescentima – Smrtni slučajevi zbog predoziranja drogom među adolescentima su se gotovo udvostručili u odnosu na 2019. godinu. Najveći porast ovih smrtnih slučajeva zabilježeni su među adolescentima muškarcima (smrti su se više nego udvostručile), kao i među crncima (broj smrti je više nego utrostručen) i hispanjolcima (smrti su se više nego udvostručile).
Poput cunamija, što duže čekamo da odgovorimo, posljedice će biti razornije i teže će biti pridobiti ljude za oporavak. Povećanje upotrebe droga i alkohola u društvu dovest će do dugoročnog porasta ovisnosti. To će rezultirati povećanjem ovisnosti kod onih koji su najranjiviji na nju kao rezultat faktora poput genetike i izloženosti traumi. Dosada, nedostatak svrhe i usamljenost također mogu biti značajni problemi koji doprinose. Ovi uzvodni uzročni faktori moraju se riješiti čak i dok pokušavamo izvući ljude iz vode.
Uzburkana voda u cunamiju preplavljuje nisko tlo i slabe tačke. Radna snaga i infrastruktura za poremećaj upotrebe supstanci (eng. Substance Use Disorder – SUD) u javnoj brizi je to nisko tlo koje je poplavljeno. Posebno je ranjivo, jer vrsta dugoročne investicije koja joj je potrebna da bi ostala održiva nije tamo gdje su resursi istorijski ulagani. Imali smo krizu radne snage tokom mojih decenija na terenu i nastavili smo da potiskujemo rješenja. Kriza ne može da opiše sa čime se sada suočavamo.
Ovo će se dešavati u vremenu koje će se mjeriti decenijama. Dolazi u trenutku kada su naša uslužna infrastruktura i radna snaga već bili u lošem stanju. Velika je vjerovatnoća da će smrtni slučajevi povezani sa ovisnošću s vremenom zasjeniti direktan gubitak života od pandemije u velikom broju. Gubimo centre za podršku liječenju i oporavku i infrastrukturu za njegu upravo u trenutku kada ih trebamo ojačati i pripremiti za povećanje potražnje.
Dok će značajne količine dolara ići na potrebne farmaceutske tretmane za opioide, ljudima je potrebna sveobuhvatna njega i podrška pored lijekova. Novac nije pristizao ostatku infrastrukture za njegu na sličan način kao u liječenje potpomognuto lijekovima (eng. Medication Assisted Treatment – MAT). Federalne inicijative za opioide usredsređene su na kratkoročno ulaganje državama usmjerenim na opioide koji su učinili malo da bi se zadovoljile dugoročne potrebe sistema zdravstvene zaštite. To su bili dolari za: „brzo potroši ili izgubi“, a ne dugoročna ulaganja. Novac je išao tamo gdje se mogao brzo potrošiti i previše često ne tamo gdje je bio najpotrebniji. U odbranu naših sistema raspodjele, možemo reći da oni stvarno nisu dizajnirani ,niti imaju resurse da urade ono što mi trebamo, tako da je brz novac bio bolji nego bez novca, što je bila druga opcija.
Intervencije usmjerene na pojedinačne lijekove i kratkoročni napori na smanjenju štete koji ne dovode do sveobuhvatnog liječenja i oporavka neće nas dovesti do rješenja. Da smo ozbiljni kao nacija u rješavanju poremećaja upotrebe supstanci, morali bismo konceptualizirati potrebe ovisnosti u SAD slično kao što to činimo kod raka, s bezbroj intervencija, usluga i dugoročne podrške koja se može individualizirati prema potrebama pojedinaca, porodica i zajednica kojima služi. Dugotrajna remisija je standard liječenja raka. Ne razmišljamo o tim terminima u ovisnosti. Trebali bi.
Ovo bi trebalo da uključuje:
- Izgradnja servisne infrastrukture za poremećaje upotrebe supstanci koja je u obimu potreba za ovim uslugama u SAD. Ovaj sistem koji imamo tipično ne pruža ljudima ni minimalnu dozu efikasne njege za pacijente sa prosječnim potrebama.
- Razvijanje održive radne snage sistema servisa sa odgovarajućim resursima.
- Uspostavljanje sistema njege orijentisanog na oporavak koji zadovoljava dugoročne potrebe različitih zajednica kojima se pružaju usluge. To bi zahtijevalo autentično predstavljanje zajednica oporavka u osmišljavanju, implementaciji, upravljanju i evaluaciji programa na svim nivoima, od federalnog, državnog, regionalnog do nivoa lokalne zajednice.
Nedavno je California guverner rasporedio Nacionalnu gardu u San Francisco okrugu da se pozabavi dilanjem droge na otvorenom. To otežava poslovanje i čini život u gradu neodrživim. Oni koji mogu priuštiti da ga napuste kreću u brda. Ovo je jedan veliki grad, u jednoj velikoj državi, ali ova dinamika se odvija širom SAD. Istina je da su “ti ljudi” često “naši ljudi”, naše komšije, naši prijatelji, članovi naše porodice. Nismo ni blizu toga da ovu krizu u nastajanju shvatimo onoliko ozbiljno koliko bismo trebali. Uzimajući u obzir samo opioide, a ne uticaj drugih ilegalnih droga ili alkohola, 2022. godine, US Zajednički ekonomski komitet (eng. US Congress Joint Economic Committee -JEC) otkrio je da je epidemija opioida koštala SAD skoro 1,5 biliona dolara u 2020., ili 7 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP), što je povećanje od oko jedne trećine od posljednjeg mjerenja troškova 2017. godine.
Ovo je naš vodeći domaći izazov u SAD, a uslovi se pogoršavaju. Šta bismo uradili da je ovo bilo koje drugo pitanje osim veoma stigmatizovanog stanja kakvo jeste? Kada ćemo se početi baviti ovim problemom?
Nivo vode raste dok mi razmatramo ova pitanja.
Izvor: Early Notes From the Post Pandemic Addiction Tsunami (recoveryreview.blog)