Manje od 11% žena sa poremećajem upotrebe supstanci (eng. Substance Use Disorder) je prošlo kroz tretman liječenja u 2019. godini prema podacima Američke uprave za zloupotrebu supstanci i mentalno zdravlje. Novo istraživanje sa Univerziteta Penn State ispitalo je prepreke koje su žene sa poremećajem upotrebe supstanci prijavile, a koje su ih sprječavale da potraže liječenje. Rezultati ovog istraživanja mogu pomoći zdravstvenim profesionalcima da identifikuju personalizovane intervencije koje bi mogle da podstaknu više žena da traže liječenje.
“Unutar ovog projekta, smo se nadale da ćemo utvrditi koje prepreke žene u različitim životnim okolnostima imaju u vezi sa javljanjem na liječenje od zloupotrebe supstanci, a ove informacije mogle bi da se koriste za personalizovane intervencije koje bi podstakle traženje liječenja”, rekla je Abenaa Jones, vanredna profesorica studija ljudskog razvoja i porodice i Ann Atherton Hertzler, profesorica na početku karijere u oblasti ljudskog zdravlja i razvoja.
Tim je analizirao odgovore iz Nacionalne ankete o upotrebi droga i zdravlju koju je popunila 461 žena u periodu od 2015. do 2019. godine. Istraživači su proučavali odgovore žena koje su prijavile da su u posljednjih 12 mjeseci trebale liječenje ili savjetovanje u vezi sa upotrebom alkohola ili droga, ali nisu ga potražile.
Kao dio ankete, učesnice su bile pitane za razloge zbog kojih nisu potražile liječenje. Učesnice su mogle da potvrde do 14 specifičnih razloga za nepotraživanje liječenja, koji uključuju: nespremnost da se prestane sa upotrebom; nedostatak zdravstvenog osiguranja i/ili visoki troškovi liječenja; nedostatak transporta – ili su centri za liječenje bili suviše daleko ili nezgodno locirani; nedostatak vremena za traženje liječenja zbog posla, brige o djeci ili drugih obaveza; i zabrinutost da bi traženje liječenja ili savetovanja moglo dovesti do negativnog mišljenja susjeda ili zajednice o njima.
Istraživači su žene koje su anketirali podijelili u tri kategorije na osnovu njihovih odgovora o razlozima zbog kojih nisu tražile liječenje: “Jednostavno nisu spremne”, “Umjerene logističke prepreke i stigma” i “Velike i raznovrsne prepreke”. U okviru različitih kategorija grupisane su različite brige i percepcije koje su žene imale u vezi sa traženjem liječenja za poremećaj upotrebe supstanci. U sve tri kategorije, učesnice su naglasile značajnu ovisnost o alkoholu u odnosu na druge droge poput marihuane, lijekova protiv bolova i metamfetamina.
Više od 71% anketiranih žena spadalo je u kategoriju “Jednostavno nisu spremne”, a njihov glavni razlog za neuključivanje u liječenje poremećaja upotrebe supstanci je bio taj što nisu željele da prestanu sa njenom upotrebom. Manje od polovine žena u ovoj kategoriji bile su zaposlene ili su imale veći stepen obrazovanja od srednjoškolskog. Tim je svoja otkrića objavio u časopisu Ovisnost o drogi i alkoholu (eng. Drug and Alcohol Dependence).
Kategorija “Jednostavno nisu spremne” vjerovatno je socijalno ugroženija u odnosu na druge grupe i ukazuje na potrebu da se obrati pažnja na osnovne potrebe poput zapošljavanja i stanovanja, pored intervencija za poremećaje upotrebe supstanci“, rekla je Hannah B. Apsley, vodeća istraživačica studije, stipendistkinja za prevenciju i metodologiju obuke (eng. Prevention and Methodology Training – PAMT) i doktorandkinja u oblasti studija ljudskog razvoja i porodice.
Kategorija “Umjerene logističke prepreke i stigma”, u koju spada više od 18% anketiranih, je pokazala da su žene uslijed stigme i logističkih briga, poput: da bi traženje liječenja moglo negativno da utiče na njihov posao ili da bi drugi mogli da imaju negativno mišljenje o njima. Grupa je takođe bila zabrinuta šta bi zdravstveno osiguranje moglo da pokrije i da li imaju mogućnosti za plaćanje tretmana poremećaja upotrebe supstanci.
“Ono što nas je najviše iznenadilo je to da su žene iz druge kategorije bile obrazovanije i vjerovatnije zaposlene, ali su doživljavale više prepreka nego one koje nisu bile zaposlene ili koje su manje obrazovane”, rekla je Apsley.
Zanimljivo je da su i žene u trećoj kategoriji “Velike i raznovrsne pepreke” također smatrale da mogu da se nose sa svojim poremećajem upotrebe supstanci samostalno, bez tretmana i ispoljavale brige o logistici i stigmatizaciji. Istraživači su primjetili da su žene u ovoj kategoriji vjerovatnije samohrane majke, od kojih skoro polovina živi sa djecom u svojim domovima. Samohrane majke mogu da se suoče sa višestrukim preprekama, uključujući rodnospecifične odgovornosti, nedostatak pristupa čuvanju dece i percepciju stigmatizacije zbog njihove upotrebe supstanci od strane pružalaca usluga zdravstvene zaštite, prijatelja i porodice.
Drugi dokazi pokazali su da sretni ili prisni brakovi predviđaju poboljšane ishode tretmana, što znači da bi brak mogao da bude izvor društvene podrške za žene koje su u potrebi za tretmanom.
“Preostalih 10% žena pripada trećoj kategoriji koja također iskazuje zabrinutost u vezi sa vremenom trajanja tretmana zbog posla, brigom o djeci ili drugim obavezama, ili se brinu zbog stigmatizacije povezane sa pružanjem tretmana liječenja”, rekao je Džouns, koji je također fakultetski član kojeg finansira Institut za društvene nauke (eng. Social Science Research Institute).
Budući da postoje mnoge prepreke koje istovremeno stoje ispred žena koje su u potrebi za tretmanom poremećaja upotrebe supstanci, istraživači preporučuju da kliničari i praktičari imaju razumijevanje da često nije samo jedan razlog zbog kojeg žena neće potražiti tretman. Stigma, logistika poput transporta i brige o djeci, nedostatak percipirane potrebe za tretmanom i nedostatak spremnosti za početak tretmana, mogu biti legitimni faktori za žene bez obzira na ekonomske, obrazovne i kulturne različitosti.
“Nije dovoljno da se riješe logistički problemi, kao što je obezbjeđivanje čuvanja djece ili finansijska podrška kako bi se žene podstakle da potraže liječenje”, primjetila je Apsley.
Istraživači su rekli da bi dodatne intervencije poput edukativnih programa za smanjenje stigme u zajednici i motivacionog razgovora, koji je pristup savjetovanju koji pomaže ljudima da istraže i riješe svoju ambivalentnost prema promjeni ponašanja, mogli da podstaknu više žena da potraže liječenje. Međutim, potrebno je tu više rada, a istraživači su obećali da namjeravaju da istraže kako buduće intervencije mogu da se nose sa višestrukim vrstama prepreka za liječenje poremećaja upotrebe supstanci koje doživljavaju samohrane majke, žene radničke klase i one sa psihološkim stresom.
Izvor: https://medicalxpress.com/news/2023-04-women-substance-treatment-due-stigma.html