Kroz istoriju čovječanstva, psihoaktivne supstance korištene su u različitim oblicima u skoro svakoj poznatoj kulturi. I gdje god bi droge ili alkohol mogli da se nađu, tu su se pojavljivali problemi pojedinaca koji postaju plijen zadovoljstvima opijanja. Ovisnost nije nov ili iznenadni problem u našem društvu i stoga vjekovima filozofi, sociolozi, psiholozi i ljekari pokušavaju da je definišu i izliječe. Naše društvene percepcije o ovisnosti često uključuju ostatke ovih starijih definicija koje se manifestuju kao stigma i mitovi. Vrijeme je da razgovaramo o nekim od čestih zabuna koji okružuju ovisnost i da te percepcije dovedemo u savremenije, preciznije svjetlo.
Mit: Ovisnost je izbor
Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje, poremećaji upotrebe supstanci poput narkomanije ili alkoholizma specifično su okarakterisani nedostatkom izbora. Osobe koje se bore sa ovisnošću suočavaju se sa kompulzijom: podsvjesnom potrebom da konzumiraju droge ili alkohol uprkos svjesnom znanju da je to nezdravo ili štetno. Kompulzija dolazi iz hemijskog disbalansa u mozgu, čiji uzroci mogu da variraju, ali su također obično izvan kontrole ovisne osobe.
Na primjer, studije sugerišu postojanje genetske komponente ovisnosti. Porodična istorija zloupotrebe supstanci može da znači da je u mozgu jedne osobe duboko usađeno da bude podložnija ovisnosti od drugih. Okolina je još jedan značajan faktor: nekontrolisana iskustva poput zanemarivanja ili zlostavljanja u djetinjstvu, odrastanja uz normalizovanu upotrebu supstanci ili traume poput borbe ili seksualnog nasilja mogu dovesti do povećanog rizika od ovisnosti. Naposlijetku, čak i u slučajevima kada osoba svjesno počne da koristi adiktivne supstance, ovisnost se ne javlja namjerno ili odmah. Kako se razvija navika konzumiranja droge ili alkohola, mozak osobe polako se mijenja tako da zavisi od supstance, što zauzvrat izaziva karakterističnu kompulziju i oduzima osobi sposobnost izbora kada, kako ili da li će konzumirati droge ili alkohol.
Mit: Ovisnost se dešava samo određenim kategorijama ljudi
Neko vas pita da zamislite “ovisnika”. Koja slika vam prva pada na pamet? Popularni mediji su možda oblikovali tip osobe koju povezujete sa zloupotrebom droga i alkohola. Možda je osoba koju ste zamislili uključena u kriminalne aktivnosti, odrasla u “lošem” kraju ili je socijalno-ekonomski ugrožena. Važno je da budemo kritični prema ovim stereotipima, ne samo zbog toga što mogu dovesti do predrasuda ili stigme, već i zato što su statistički netačni.
Svake godine, istraživanja organizacija poput Uprave za zloupotrebu supstanci i mentalno zdravlja (eng. Substance Abuse and Mental Health Services Administration) pokazuju da ovisnost pogađa ljude svih društvenih slojeva. Iako znamo da određene grupe mogu biti podložnije poremećajima upotrebe supstanci, sveukupno, ne postoji jedan tip osobe koji je posebno sklon da bude “ovisnik”. I, na individualnom nivou, svaka osoba koja se bori sa ovisnošću dolazi iz jedinstvenog okruženja sa ličnim visokorizičnim faktorima i stresorima. Od mlade osobe koja razvija problem prekomjernog konzumiranja alkohola na fakultetu do samohranog roditelja koji koristi alkohol za samoliječenje stresa; od tinejdžera koji dila drogu kako bi izdržavao svoju porodicu do visokopozicioniranog izvršnog direktora koji konzumira kokain da bi održao korak sa svojim poslovnim obavezama, dakle ljudi svih uzrasta, spolova, nivoa prihoda i geografskih lokacija mogu biti pogođeni ovisnošću i zloupotrebom supstanci.
Mit: Nakon tretmana, trebalo bi da ovisnost zauvijek nestane
Što više saznajemo o ovisnosti, to bolje razumijemo da je to složena, hronična bolest koja zahtijeva doživotnu njegu i upravljanje. Dok se nekada vjerovalo da postizanje fizičke apstinencije može da usmjeri osobu na pravi put, sada znamo da psihološki aspekti ovisnosti drže ključ oporavka. Međutim, tretiranje uma nije jednostavno kao liječenje tijela. Današnji stručnjaci za ovisnost znaju da psihološki stresori mogu izbiti na površinu i izazvati recidiv čak i nakon godina uspješne trezvenosti. Važno je priznati da ovisnost nema jednokratno liječenje. Na ovaj način, možemo pripremiti klijente da bolje spriječe i upravljaju ovim stresorima, umesto da ih ostavljamo nespremnim i da se osjećaju kao da su neuspješni u oporavku.
Mnogi centri za tretman usredsređuju se na pružanje alata za upravljanje recidivom svojim klijentima, pored tradicionalnih terapija. Osim toga, mnogi centri pružaju više nivoa njege: umjesto da se tretman završi nakon otpusta iz rezidencijalnog programa, klijenti sada mogu učestvovati u ambulantnoj njezi, programima za bivše pacijente i još mnogo toga kako bi ostali podržani i povezani sa zajednicom oporavka tokom vremena. Individualizovani tretman također je u porastu, nudeći ciljanu njegu, posebno za visoko rizične slučajeve poput politoksikomanije ili komorbidnih poremećaja.
Mit: Lijekovi na recept manje su opasni od ilegalnih droga
Povjeravamo ljekarima naše zdravlje, pa je prirodno pretpostaviti da lijekovi na recept nisu štetni. I generalno, lijekovi na recept jesu bezbijedni kada liječe dijagnosticirane zdravstvene probleme, te kada se koriste prema uputstvima vašeg ljekara i kada vaš ljekar zna za bilo kakve promjene u vašem rasporedu uzimanja lijekova. Ovi uslovi su ključni za razumijevanje ovisnosti od lijekova na recept. Lijekovi poput opioida (Vikodin, Fentanil), stimulansa (Ritalin, Adalril) i benzodiazepina (Xanax, Valijum) su moćne supstance. Sadrže slične hemijske strukture kao ulične droge, često u “čistijoj” koncentraciji. Kada se zloupotrebljavaju, podjednako su štetni kao i njihovi ilegalni ekvivalenti.
Zloupotrebu lijekova na recept karakteriše brza tolerancija, pri kojoj osoba zahtijeva veće doze kako bi postigla željeni efekat. Tolerancija dovodi do ovisnosti, i do većeg rizika od predoziranja kako osobe uzimaju sve veće i opasnije doze. Prema podacima Nacionalnog instituta za zloupotrebu droga (eng. National Institute on Drug Abuse), stope smrtnog predoziranja bile su značajno veće u posljednjih nekoliko godina među korisnicima lijekova na recept nego među korisnicima ilegalnih droga poput heroina i kokaina. Nažalost, bili su potrebni statistički podaci poput ovih da se poveća javna svijest o opasnostima zloupotrebe lijekova na recept. U budućnosti je ključno ozbiljno shvatiti lijekove na recept i koristiti ih sa oprezom.
Mit: Tretman ovisnosti treba da ih “zaista uplaši”
Kada vidite centre za tretman koji obećavaju udobno, opuštajuće iskustvo rehabilitacije, možda se pitate da li će ova mjesta zaista natjerati svoje klijente da ozbiljno shvate oporavak. Lako je otpisati ovakav tretman kao previše blag i osjećati da bi tretman ovisnosti zaista trebao da natjera pojedince da razumiju pun obim onoga što su “pogrešno uradili”. Međutim, stručnjaci znaju da je ovisnost bazirana na kompulziji: ovisne osobe će nastaviti da koriste droge ili alkohol uprkos saznanju o posljedicama. Intervencije zasnovane na strahu, sramoti ili posljedicama više se ne smatraju efikasnim sredstvom tretmana među vrhunskim centrima za oporavak.
Zapravo, ovakav pristup je kontraproduktivan. Neka istraživanja sugerišu da samoprijavljivanje osjećaja srama u oporavku ima veze sa većom vjerovatnoćom recidiva i da internalizacija krivice ili nisko samopoštovanje također otežava kontrolu nad ovisnošću. Umjesto toga, efikasan tretman ovisnosti treba da bude podržavajući, fokusiran na osnaživanje i usmjeren na ponovnu izgradnju ključnih odnosa sa voljenima. Stara izreka da promjena dolazi iznutra posebno je istinita u procesu oporavka: samo onda kada osoba želi da se promijeni i vjeruje da može da ostvari promjene, moći će da prevaziđe svoju ovisnost. Korištenje taktika zastrašivanja samo će održavati uvjerenje osoba da nisu sposobni za postizanje nečeg većeg.
U našem modernom dobu brzo dijeljenih informacija, važno je da je znanje, koje stičemo i širimo, tačno i ažurirano. Kada padnemo u stare stereotipe o ovisnosti ili donosimo sudove o tome kako je proći kroz oporavak, otežavamo društvu u cjelini da razgovara o ovisnosti na zdrav, produktivan način. Mitovi poput onih koji su ovdje navedeni održavaju problem zloupotrebe supstanci i spriječavaju pojedince koji se bore sa ovisnošću da dobiju podršku i razumijevanje koje im je potrebno da se izliječe. Ali kada zajedno radimo na učenju istine, mijenjamo dijalog i otvaramo prostor za široko značajan pomak u tome kako tretiramo, i na kraju spriječavamo, bolest ovisnosti.
U saradnji sa:
Elizabet Stoskton
Elizabet je pohađala i završila San Francisco Univerzitet za poslovanje (eng. University of San Francisco’s McLaren School of Business) sa diplomom osnovnih studija iz menadžmenta i marketinga. Elizabet je imala problema sa ovisnošću veći dio svog odraslog života. Trebalo joj je nekoliko pokušaja u različitim centrima za tretman da pronađe uspješan život u oporavku. Njena životna misija postala je da pronađe način da zaista pomogne ljudima da se oporave od ovisnosti. 2016. godine je suosnovala Riverside Recovery zajedno sa svojim partnerom (Kirk Kirkpatrick), gdje trenutno obavlja funkciju direktora marketinga.
Izvor: https://www.recoveryconnection.com/5-myths-about-drug-addiction/