“Suprotnost ovisnosti je povezanost.” – Johann Hari
“Svaka ovisnost počinje bolom i završava se bolom.” – Eckhart Tolle
“Nije pitanje zbog čega ovisnost, već zbog čega bol.” – Gabor Maté
Još jedan jednostavan koncept predstavljen 14. septembra 1986. godine, koji je usmjerio razmišljanje i okvir politike prema bolestima ovisnosti u jednoj drugoj epohi:
“Reci DA svom životu. A kada su u pitanju droge i alkohol, jednostavno reci NE.” – Nancy Reagan
Lako prepoznatljive i često citirane izreke koje osvjetljavaju važne aspekte ovisnosti na jednostavan način. Bol je ogroman pokretač ovisnosti. Neuzimanje droga sprečava ovisnost. Evo još jedne izreke, ovoga puta o jednostavnim rješenjima:
“Za svaki kompleksan problem postoji rješenje koje je jednostavno, uredno, i pogrešno.”
– H.L. Mencken
Naravno, ova četvrta izreka Prve dame Nancy Reagan eskalirala je rat protiv droga u SAD na nove visine (ili padove) i gledajući unazad nanijela mnogo štete. Rat protiv droga na kraju postaje rat protiv porodica, uglavnom crnih i smeđih.
Kada je riječ o citatima od Tolle, Hari i Maté, njihov rad snažno je uticao na naše razmišljanje. Oni su osvjetlili važne istine o ovisnosti i bolu. Pomogli su nam da razumijemo odnos između traume, bola i ovisnosti na neprocjenjive načine. Trauma i emocionalna bol ogromni su aspekti koji utiču na upotrebu supstanci, koja mnoge ljude može dovesti do ovisnosti. Ove stvari su istinite, ali nisu cijela istina.
Da li zaista smatramo da trauma i bol čine 100% osnove svih slučajeva zloupotrebe supstanci i ovisnosti? Ja ne smatram. Ako pročitate njihov rad, ni oni ne vide stvari u tako pojednostavljenim terminima. Ali društvo generalno ne voli da razmatra višeslojne probleme, više preferira rješenja u vidu kratkih izjava. Dakle, citati odjekuju kod ljudi koji se onda ponašaju kao da će rješavanje problema iz ove jedne perspektive sve rješiti.
U našem sadašnjem dobu, veliki naglasak je na traumi kao nečemu na šta ljudi mogu da usmjere svoju pažnju kao na lijek za sve. Trauma je svuda, gotovo se sve u narativu o iscjeljivanju ponovno označava ili preoblikuje kao trauma ili informisana trauma.
Neka otvorena pitanja na koje neću ni pokušati da odgovorim:
- Da li ljudi napreduju samo u odsustvu traume i bola?
- Da li zaista mislimo da, ukoliko bismo mogli da eliminišemo svu traumu i bol, više ne bismo imali nikoga ko bi postao ovisan o drogama?
- Da li je ljudski moguće stvoriti svijet u kojem su svakoj osobi sve njene potrebe zadovoljene i gdje ne doživljava nikakvu traumu ili bol?
- Ukoliko je to moguće, zbog čega to nikada nije učinjeno u istoriji ljudskog roda?
- Ukoliko je to moguće, da li u našoj trenutnoj dobi posjedujemo komponente potrebne za to?
- Da živimo u svijtu bez bola i trauma, da li bi bilo ikakvih potencijalnih neželjenih posljedica?
Ako bismo mogli da eliminišemo svu patnju, vjerovatno bismo također eliminisali i sav rast koji proizlazi iz suočavanja sa teškoćama. Ljudi su programirani da prevazilaze izazove. Evoluirali smo da to činimo. Postizanje teških stvari duboko je zadovoljavajuće. Mi smo izgrađeni da budemo otporni. Ne predlažem ignorisanje traume i bola. Napori da poboljšamo način na koji razumijemo i riješavamo traume su od vitalnog su značaja. Postoje socijalne determinante zdravlja na koje moramo da se fokusiramo kako bismo poboljšali živote svih naših građana, posebno članova našeg društva koji su izloženi korozivnim nivoima traume koji iscrpljuju njihovo blagostanje i vitalnost. Ali nećemo skoro okončati traumu i ovisnost.
Posmatranje svega što se odnosi na ovisnost kao povezanog sa traumom je rizično. Paralela o kojoj razmišljam jeste potraga za zadovoljstvom. Američki san, fokusiranost na dobar život. Materijalizam i maksimiziranje iskustava koja nas čine srećnim. Najbolji odmor, najljepša odjeća, cool automobil i idealan dom u najboljoj zajednici. Podaci pokazuju da postoji paradoks u potrazi za zadovoljstvom poznat kao hedonistički paradoks. Određeni dokazi sugerišu da što ljudi više vrijednuju sreću, to su manje sretni. Dugoročna sreća zapravo je snažnije povezana sa traganjem za stvarima koje imaju svrhu, koje često predstavljaju izazov i mogu čak uključivati i doživljavanje traume i bola na tom putu. To je ono što čini ovaj paradoks!
Ironično, živimo u eri u kojoj ljudi osjećaju da imaju manje svrhe nego ikada ranije. Ljudi kojima je dosadno također konzumiraju droge. Također više: kockaju, koriste društvene mreže i kupuju stvari. Stvari koje nam pružaju trenutni osjećaj zadovoljstva na načine koji nisu bili dostupni u bilo kojem drugom dobu. Zar ne bi bilo razumnije fokusirati se na povezivanje ljudi sa stvarima koje im pružaju smisao i svrhu u životu, nego pokušavati eliminisati svu traumu? To bi mogao da bude vrijedan fokus. Važno je napomenuti da i ljudi sa svrhom u životu mogu da iskuse ovisnost. Ja ovdje ne nudim jednostavna rešenja, to je moja poenta.
Šta gubimo kada složene uslove postavimo kao povezane sa jednim faktorom? To je vjerovatno ono što nam izjava od Nancy Reagan iznad može najefikasnije otkriti i to je razlog zašto je važno razumjeti istoriju ovisnosti i oporavka kada razmišljamo o tome kako da unaprijedimo stvari u budućnosti. Možemo se osvrnuti na rat protiv droga i zapitati se šta su ti ljudi mislili. Mislili su da će moći da kažnjavaju ljude do te mjere da će oni jednostavno reći ne drogama. Uzgred, stvarno su tako mislili, dijelom zbog toga što nisu uzeli u obzir šta ovisnost čini izvršnoj funkciji. Ali koncept rata bio je nešto što su ljudi razumjeli, pa smo imali rat!
Još jedna izreka, “Ako je jedini alat koji imaš čekić, sklon si da svaki problem vidiš kao ekser.” To je poznata Abraham Maslow izreka koja se odnosi na koncept poznat kao “zakon instrumenta” ili Maslow čekić. Vidimo ono što vidimo zbog toga što znamo ono što znamo. Ukoliko dolazite iz škole koja vidi traumu kao centralni uzročni faktor ovisnosti, vjerovatno ćete doživjeti potvrđujuću pristrasnost, baš kao i druge škole.
Iako ne sugerišem da je trenutni fokus na traumu ekvivalentan ratu protiv droga po potencijalnim štetama, smatram da će konceptualizovanje složenosti upotrebe droga i ovisnosti samo kao povezanih sa traumom i bolom propustiti bitnu komponentu. Zloupotreba droga i ovisnost također uključuju genetske faktore rizika i vjerovatno su povezani i sa društvenim trendovima.
Sve više nam nedostaje nada, svrha i povezanost uslijed brzih promjena koje su započele u našem društvu sa dobom industrijske revolucije, pa ubrzanjem u doba informacija i mogu se još više pogoršati u svijetu vođenom vještačkom inteligencijom. Svijet u kojem ima manje kreativnosti i truda. Svijet u kojem smo suvišni. Svijet u kojem je prodaja adiktivnih supstanci protiv bolova i dosade veoma unosan posao. Onaj u kome se možemo naći u petrijevom tanjiru pripremljenom za patnju i ovisnost o drogama.
Ako želimo da se oslonimo na citat o zloupotrebi supstanci i ovisnosti koji bi bio korisniji, možda je to ovaj:
“Da je zaustavljanje zloupotrebe supstanci i ovisnosti bilo lako, već bismo to učinili.”
– Nepoznati autor
Izvor: https://recoveryreview.blog/2023/05/13/simple-answers-to-complex-problems/